Zavist
je emocija koja prati međuljudske odnose i utiče na njih. U ponašanju se
ispoljava u različitim oblicima i intezitetim. Češće je prepoznajemo kod drugih
nego kod sebe ili teže priznajemo da je osećamo. U društvu se posmatra kao
negativana i nepoželjana emocija,jer više budi negativne reakcije kod ljudi
nego one pozitivne,progresivne. U međuljudskim odnosima možemo je prepoznati
kao razlog udaljavanja, do juče bliskih osoba, ili prekida odnosa i saradnje.
Zavist budi ambivalentna osećanja prema osobi kojoj se zavidi,pa često dolazi
do udaljavanja,nemogućnosti da se raduje tuđem uspehu ili do prekida odnosa.
Takođe, zavist može vrlo snažno uticati na život pojedinca i usmeravati ga ka
destruktivnim reakcijama ne samo ka drugima, nego i ka sebe. Nažalost, mnogi
ljudi su je iskoristili u negativnom kontekstu (izmakla im je kontroli) pa su
svoj život podredili njoj i time ga upropastili. Čuvena rečenica „ugušio se u
sopstvenoj zavisti“ može dočarati kako izgleda kada zavist gospodari ponašanjem
i odlukama osobe. Međutim, ima i onih koji su iz nje izvukli svoje najbolje, pa
su otkrili i unapredili sopstvene želje,ciljeve,potencijale i životne odluke.
Zavist
se javlja tamo gde postoji takmičenje i upoređivanje,gde postoji stalna
težnja da se procenjuje lični uspeh i sreća u odnosu na postignuća ili uspeh
drugih.
Zavist
je osećanje koje se javlja kada osoba želi nešto što druga osoba ima, poseduje,
radi, živi i dr,a ona nema. Ono na čemu se zavidi
može biti lepota, novac, profesija, ljubav koja se živi, ali i neke ljudske
osobine kao što su hrabrost, kreativnost, plemenitost, duhovitost ... Osoba
procenjuje da to što drugi ima veoma je važno i misli da ona to ne može da
ostvari, ima, poseduje iako to želi. Mišljenje da je druga osoba
vrednija,uspešnija ili srećnija, jer ima to nešto, budi osećaj inferiornosti.
Zavist
je kompleksna emocija jer uključuje i druge emocije koje nisu prijatne,npr.
čežnju, osećaj krivice, strah, stid, ljutnju,bes,ogorčenosti... Nakon
upoređivanje pokreće se proces sagledavanja sebe i sopstvenih kvaliteta,što
može pobuditi spektar različitih osećanja. U osnovi,zavist kao emocija zavisi
od unutršnjih fktora odnosno onoga kako osoba sama sebe doživljava i vrednuje.
Ne zavisi od spoljašnjih faktora i drugih ljudi. Nakon upoređivanja osoba će se
suočiti da nije onakva kakva bi želela da bude,što će probuditi neprijatne
emocije koje će usmeriti na drugu osobu. Onaj koji zavidi fokusirana je
isključivo na drugu osobu i ono što ta osoba ima, a on nema. Ne bavi se
sagledavanjem ličnih postignuća i onoga šta želi i može. Kod zavisti tuđi uspeh
se doživljava kao sopstveni neuspeh.
S
obzirom da doživljaj inferiornosti nije ni malo prijatan, javlja se prirodna
potreba da ga se osoba reši ili da ga prevaziđe. Osoba mora pronaći način da
umanji razliku koju je videle ili doživela nakon upoređivanja. Ona može to
uraditi na neki od dva načina. Prvi, da umanji vrednost druge osobe i/ili
vrednost objekta zbog kojeg zavidi ili drugi način, da se potrudi da razvije
lične sposobnosti kojima će dobiti isto ono što druga osoba poseduje i tako se
izjednači sa njom. Mehanizam koji primeni (obezvređivanje drugog ili
sagledavanje sopstvenih potencijala i razvijanje istih) usmeriće ponašanja
osobe. Tako će zavist dobiti benigni ili destruktivni karakter.
Destruktivna
ili zlonamerna zavist
Kada
zavist ne može da se obuzda i usmeri ka ličnom rastu i razvoju,postaje
destruktivna. Prilikom upoređivanja sa drugim pojedinac otkriva da želi ono što
drugi ima. Usmerava svoju pažnju na osobu kojoj zavidi i pokušava da prevaziđe unutrašnji
osećaj inferiornosti na način koji nije dobar. Da bi se osećala jednakom ili
boljom ona mora ili da oduzme (uništi) ono što osoba poseduje (objekat zavisti)
ili da obezvredi samu osobu i objekat (procenjuje da osoba nema dovoljno
kvaliteta,da ima gomilu negativnih osobina ili da to što poseduje nije važno i
vredno). Na taj način osoba postaje u svojim očima važnija,vrednija i
uspešnija,odnosno dobija opravdanje za sopstvene limite i pogrešne odluke.
Često čujem rečenice koje otkrivaju zavist : “To je dobila/dobio preko veze,
inače nema kvalitete! ” ili “Lako je njoj/njemu da se posveti tome, kada nema
drugih obaveza!” ili “Uništi to što radi i onako to ništa ne valja!” ili “Šta
vredi, kada nema...”. Pošto je osoba svesna da nema kvalitete kakve poseduje
druga osoba, lakše je da se obezvredi nego da se pokrene, trudi i razvije ih
kod sebe. Kada osoba „uništi“ ili „oduzme vrednost“ drugoj osobi onda
doživljava sebe jednakom i superiornijom u odnosu na drugu.
Kod
zlonamerne zavisti postoji aktivna želja da se drugoj osobi oduzme vrednost ili
objekat koji poseduje. Tako se susrećemo sa raznim ponašanjima od ogovaranja,
spletkarenja, odbacivanja drugog, a ponekad i do oduzimanja života osobi kojoj se zavidi.
Benigna
ili progresivna zavist
Benigna
zavist se smatra opštijom jer je fokusirana na dobijanje željenog objekta,a ne
na osobu. Tuđi uspeh se ne doživljava kao sopstveni neuspeh i ugrožavajuće.
Osoba želi isto,ono što drugi ima, i motiviše se da ispuni svoju želju. Kod
benigne zavisti pokreće se motiv da se radi na sebi i ostvari želja. Pojedinac
će se potruditi da prepozna svoje sposobnosti kojima može ostvariti želju,
usmeriće svoju energiju i pažnju na razvijanje sposobnosti i uspeh će meriti u
odnosu na sopstveni rad,trud i kvalitet. Upoređivaće se sa sobom i sopstvenim
postignućima. Da bi se ovako reagovalo, osoba mora da prizna sebi da nešto
treba da promeni kod sebe kako bi napredovala i dobila ono što želi., a ne da
menja druge,kontroliše ili obezvredi. Iako joj je “krivo” što neko drugi ima nešto
što želi, glavna pažnja će biti usmerena na sebe.Ovakva zavist je kontruktivna
za pojedinca,jer je motiviše da bude bolji u odnosu na sebe,a ne u odnosu na
druge. Drugi se koristi samo kao primer za lično napredovanje. Pojedinac može
pitati drugu osobu kako je došla do željenog objekta,da proceni gde greši, da
sagleda svoje planove za postizanje želje i usmeri se ka sopstvenom razvoju.
Međutim,ovde
je jako bitno da je želja autentična. Ako se autentično želi ono što druga
osoba ima neće se pokrenuti destruktivni mehanizam zavisti. U suprotnom,osoba
može biti usmerena ka postizanju želje samo da bi imala isto što i drugi, a da
to zapravo i ne želi. Tako može usmeriti svoj živat ka tuđim željama (da bi
bila ista kao drugi) a ne ka onom što sama stvarno želi.
Osobe
koje poznaju svoje želje,ciljeve i sposobnosti postaviće jasne planove kojima
će ih ostvariti. Imaće realnu sliku koliko može,verovaće u svoje sposobnosti i
raditi na njihovom usavršavanju ako prepozna da negde nešto fali. Pokušaće da
postigne najviše što može u odnosu na sebe i tražiće konstruktivne načine da
sebe unapredi.
Psihoterapija
i zavist
Tokom
psihoterapije otkrivanje osećanja zavisti je korisno. Klijenti često nemaju
uvid u ovo svoje osećanje jer ga potiskuju. Stid koji se javlja nakon
osvešćivanja ove emocije nije redak slučaj,jer klijenti često zavist vrednuju
samo kroz prizmu društvene neprihvatljivosti. Često je mešaju sa osećanjem
ljubomore pa ne mogu jasno ni ga prepoznaju.
Međutim,osvešćivanje
zavisti na psihoterapiji je dobar putokaza ka napredovanju klijenta. Kroz
psihoterapiju klijent može uvideti koji su njegovi razlozi za javljane ovog
osećanja. Istražiti načine na koje se do tada nosio sa ovim emocijom i usmeriti
se ka pozitivniji. Istraživanje osećanja i razmišljanja zbog kojih se javlja
zavisti može dovesti do uvida koji mogu voditi ka jačanju samopouzdanja,
prevazilaženju negativnih uverenja o sebi i osećanja inferiornosti itd..
Analizirajući zavist terapeut može podsticati klijenta da otkriv sopstvene
želje,ciljeve i sposobnosti kao konstruktivne načine za lično napredovanje.
Rad na ličnim kvalitetima i prevazilaženju sopstvenih limita donosi
mnogo više zadovoljstva nego takmičarsko upoređivanje sa drugima. Osoba koja
prevazilazi zavist na način koji je za nju afirmativan i razvojan biće
zadovoljnija sobom,ali i korisnija svom okruženju i društvu u kojem živi. Treba
imati na umu,da i kada se pojavi zavist prema nekoj osobi ta osoba nije
suštinski drugačija. Ona ima svoje mane i potencijale,kao i svaka druga. Ona ih
je dobro upoznala i u skladu sa njima je donosila odluke ka pozitivnim i
progresivnim ciljevima. Učenje od nje kako je to postigla,doneće mnogo više
ličnog i društvenog uspeha nego usmeravanje energije ka njenom omalovažavanju i
obezvređivanju. Ako ovo ne možete sami da uradite,ne stidite se, potražite
pomoć kako bi vaš život dobio volumen zadovoljstva i uspeha.
Marina
Brašić , specijalni pedagog i psihoterapeut OLI integrativnog
psihodinamskog pristupa; email: marinabrasic@yahoo.com