Uloga roditelja u odrastanju tinejdžera
Biti
roditelj jednog tinejdžera je veoma zahtevan,a ne tako retko i težak posao.
Roditelji koji su do skoro imali dominantnu ulogu u emotivnom i socijalnom
razvoju deteta sada se doživljavaju kao „stranci“ ,oni koji se „ništa ne pitaju“,
čiji se stavovi procenjuju i
preispituju. Neminovnost,koja čeka svakog roditelja, jeste da se suoči sa
glavnim poslom svog tinejdžera a to je burno osamostaljivanje,odn. borbu za
samostalnost. Ova potreba je sasvim legitimna,čak poželjna, a psiholozi je objašnjavaju kao
proces separacije i individuacije. Tnejdžeri
žele da se odvoje od roditelja,oslobode zavisnosti od njih,ali u isto
vreme neophodna im je da ostanu u vezi sa njima jer su nedovoljno zreli da
preuzmu odgovornost za samostalnost koju traže. Vaspitni stil roditelja daće
okvir u kome će se slika tinejdžera razvijati kao i poseban doprinos u razvoju ličnosti deteta.