Da li je svaka ljubav i emotivno zrela? Šta zrela ljubav sve obuhvata? Ozbiljnost zrele ljubavi leži u sastojcima koji utiču na njeno građenje i očuvanje. Evo nekih važnih sastojaka ZRELE LJUBAVI.
Zaljubljenost
nije zrela ljubav. Početni doživljaj zaljubljenosti se često meša sa ljubavlju.
Integracija strasti, emocija i realnih želja da volimo partnera potrebni su za
emotivno zreli odnos. Zrela ljubav podrazumeva voleti partnera (onakav kakva
jeste sa vrlinama i manama) na način da se ne sputava i koči, već da raste i
razvija. Ravnopravnost u primanju i davanju podstiče na rast i razvoj, tako da
zrela ljubav podrazumeva uzajamnost podsticanja na rast i razvoj. Ova
ravnopravnost moguća je samo ako imamo jasno definisanu ličnu granicu među
partnerima. Zaljubljenost je početna stepenica ljubavnog odnosa i obuhvata
idealizaciju. U zaljubljenosti nema jasnog razdvajanja sopstvenog libida od
partnera, partneri su stopljeni i kažu da funkcionišu kao jedno. U osnovi
nemaju jasne granice među sobom. Sve se to dešava zbog magičnog mehanizma
odrbrane zvanog idealizacija. Tako zaljubljenost donosi usmeravanje strasti ka osobi
sa kojom želimo da budemo i prenaglašeno utiče na viđenje dobrih strana
partnera. Strast koja se oseća je velika. Emocije koje se doživljavaju su
posebno značajne. Međutim, nedostaju realne procene. Na krilima zaljubljenosti
idealizuje se i partnerski odnos. Tako se razvijaju razna očekivanja, fantazije
i želje zbog kojih kasnije postajemo razočarani. Ne treba gubiti iz vida da
zrela ljubav podrazumeva realno sagledavanje sebe, partnera i odnosa iako zaljubljenost
postoji na početku.
Rani doživljaj ljubavi sa važnim osobama
(roditeljima) bitno određuju emotivne kapacitete za zrelu ljubav. Ono kako su
nas voleli u detinjstvu tako danas volimo sebe i druge. Predstava o ljubavi
(kakva je, kako se dolazi do nje, šta sve obuhvata, kako se izražava i sl.)
stiče se na osnovu interakcije sa važnim osobama u detinjstvu. Značaj ovih
ranih odnosa ogleda se u izgradnji emotivnih obrazaca za vezivanje sa drugima a
koji su važni za uspostavljanje
bliskosti i uzajamnosti. Temelj bazične sigurnosti i poverenja (osnova
partnerskog odnosa) uspostavljeni su u ranim odnosima sa roditeljima. Rana
bolna iskustva u tim odnosima imaće efekte kako na sliku o sebi tako i pojmanje
ljubavi. Često se dešava da kroz partnerske odnose osoba teži da nadoknadi
ljubav koju nije dobijala tada ili da pobegne od ljubavi jer je ona koju je
dobijala suviše bolna. Takođe, u zaljubljenosti dolazi do aktiviranja
najranijih potreba iz detinjstva koje su bile osujećene, a koje u sadašnjim
partneskim odnosima teže da se poprave ili nadoknade. Svest o ranim obrascima
vezivanja i ranim odonosima ljubavi donosi mogučnost da se postigne zrela
ljubav.
Empatija ili saosećajnost je neophodna za
zrelu ljubav. Sposobnost da razumemo i doživimo kako se druga osoba oseća produbljuje
ljubavni odnos i daje mu čvrstinu. Empatija nam pruža mogućnost da voljenoj
osobi pružimo ono što joj je potrebno u datim okolnostima, da budemo nežni i
saosećajni sa njom, kao i da se uskladimo u različitostima. Empatija
podrazumeva našu sposobnost da mentalizujemo emocionalni svet partnera.
Zahvaljujući empatiji naš partner će imati doživljaj da je prihvaćen, podržan i
značajan za nas. Empatija partnera na isti način će uticati na nas.
Lični emocionalni kapaciteti su preduslov
za postizanje zrelog ljubavnog odnosa. Započinju svoj razvoj od ranog
detinjstva i u zavisnosti od stepena njihovog razvoja zavisi kakve će odnose
osoba tražiti,birati i održavati. Lični emocionalni kapaciteti partnera određuju
da li će se njihov odnos razviti iz faze zaljubljenosti u zrelu ljubav. Dobra
stvar je da se lični emocionalni kapaciteti se mogu razvijati tokom života. Evo
kratkog pregleda kako utiču lični emocionalni kapaciteti na ljubavni odnos. Lični
kapaciteti da budemo celoviti i
konstantni pružiće nam emocionalnu sposobnost da gradimo stabilane i bliske
odnose. Da možemo da se opustimo i pripadamo nekom odnosu ali istovremeno i da
budemo svoji (ne izgubimo seb u odnosu, imamo jasnu granicu između sebe i
partnera). Razvijena sposobnost da tolerišemo
frustraciju doneće nam da u napetim situacijama tolerišemo
neprijatnost, odložimo zadovoljstvo i
budemo strpljivi. Ništa u životu nije
savršeno, a ni jedna osoba ne može sve potrebe da nam zadovoljava, te tada se
suočavamo sa oprečnim osećanjima prema partneru. Kada se suočimo sa oprečnim
osećanjima lični kapacitet za tolerisanje
ambivalencije daće nam smernicu kako se odnositi prema partneru a ne
ugroziti odnos. Da bi ljubavni odnos opstao i održao se potrebno je da imamo
kapacitet za volju, koju usmeravamo
ka rastu i razvoju (odnosa i partnera). Kapacitet za inicijativu će nam dati slobodu da se pokrenemo ka uzajamnosti,
odnosno ka zadovoljenju potreba partnera a ne samo svojih potreba. Svi ovi
lični kapaciteti ne bi mogli da se izgrade i učvrste ako nemamo sposobnost da mentalizujemo, odnosno da razumemo svoja
i tuđa emotivna stanja, kao i da svoje emocije razlikujemo i utišamo.
Autentičnost
u partnerskom odnosu je vrlo važna. Zrela ljubav podrazumeva negovanje i razvoj
autentičnosti, kako kod partnera tako i sopstvene. Biti autentičan ne znači biti
svojevoljan. Biti autentičan podrazumeva poznavanje svojih suštinskih potreba,
želja i usmerenja. To je lično saznanje šta osobu čini srećnom, zadovoljnom i
ispunjenom. Ako poznajemo sebe i šta nam pruža doživljaj autentičnosti, onda
možemo da budemo u odnosu koji nam to omogućava. Poznavanje autentičnih potreba
daje nam mogućnost da partnera podržavamo da se razvija i raste uz nas (razvija
svoju autentičnost), kao što i mi želimo da se uz njega razvijamo. Doživljaj da
partner prihvata i podržava našu autentičnost je razlog ostajanja u ljubavnom
odnosu. Ostajanje u odnosu koji nas ne ispunjava, koji nas ograničava,
nezadovljava naše potrebe i ne čini nas zadovoljnim svakako nije emotivno zreli
odnosi.
Ljubav kao emociju možemo osetiti prema
različitim osobama. Emocija ljubavi je praćena određenim uverenjima ,
razmišljanjima i telesnim senzacijama koje se probude kada vidimo ili
razmišljamo o voljenoj osobi. Međutim, partnerska ljubav pored prijatnih
osećanja obuhvata i dublji nivo bliskosti i seksualne povezanost . Po tome se
razlikuje od svih drugih vrsta ljubavi. Strasna zaljubljenost takođe nije
ljubav. Strast je više telesno uzbuđenje i saznanje kakva sva zadovoljstva možemo
dobiti kroz telo. Međutim, kroz integraciju strasti, bliskosti, uzajamnosti i
realne predstave o partneru strasna ljubav dobija zalet ka zreloj. Vrlo je
važan način kako se ljubav iskazuje. Uglavnom je način određen gore spomenutim rano
naučenim obrascima o ljubavi, predstavama koje osoba ima o partnerskom odnosu i
ličnim emocionalnim kapacitetima.
Uživanje u ljubavnom odnosu je neophodno da
bi oba partnera ostala u njemu. Međutim, uživanje je samo jedan deo zrelog
ljubavnog odnosa. Zreli ljubavni odnos podrazumeva dosta frustracija, podrške,
ulaganja, građenja odnosa i prihvatanje mana partnera zarad ostajanja u zrelom
ljubavom odnosu. Rad na odnosu, briga, nežnost, komunikacija, prihvatanje i
poštovanje različitosti, usaglašavanje stavova, želja i ciljeva samo su neki od
elemenata ljubavnog odnosa u kojima nekada nema potpunog uživanja. Ono što je
važno da zreli ljubavni odnos podrazumeva želju da se različitosti prihvate, da
se uživanje nađe u čuvanju i negovanju odnosa čak i onda kada nije sve lepo.
Bliskost i uzajamnost su osnove ljubavnog
odnosa. Ako nema bliskosti neće biti i uzajamnosti.Da bi jedan odnos postao
blizak neophodno je da oba partnera imaju približno slične lične kapacitete za
bliskost. Naša sposobnost da budemo emotivno otvoreni, ranjivi i sigurni sa
partnerom donosiće veći stepen emotivne bliskosti u odnosu. Sposobnost da
komuniciramo o emotivnim potrebama, da doživljavamo da partner prihvata i
pozitivno vrednuje naše emocije, misli i ponašanja u osnovi su bliskosti i
uzajamnosti.
Ambivalencija je sastavni deo zrele
ljubavi. Jedna osoba ne može zadovoljavati sve naše potrebe i često se možemo
susreti sa oprečnim osećanjima prema partneru. Ova oprečna osećanja su snažnija
na početku ljubavnog odnosa i u zavisnosti od emocionalnih sposobnosti partnera
da se nose sa ambivalencijom zavisi kako će se taj odnos kretati. Često se
dešava da su mehanizmi nošenja sa ambivalencijom nezreli te onda možemo videti
odnose koji su konfliktni, bez razvijanja dublje povezanosti ili opterećeni
prevarama.
Volja je motor psihe ali i motor ljubavnog
odnosa. Volju možemo posmatarati kao sposobnost da se ulažu kontinuirani napori
da se očuva ljubavni odnos. Ljudi često imaju neke želje od partnerskog odnosa
(ideju ili fantaziju kakav odnos žele), ali se često dešava da nemaju volje da
takav odnos grade i održavaju. Očekuju od partnera da se ulaže, ali nisu
spremni da to isto daju. Tako dolazimo do odnosa gde ima dosta manipulacije, odnosa
u kojem je volja usmerena da konstantno jedan partner ulaže i zavisi od volje
drugog partnera. Volja može biti usmerena i u suprotnom smeru (kotra volja)
kada se sabotira sve ono što partner inicira ili ulaže. Da bi ljubavni odnos
bio emotivno zreo potrebno je da volja oba partnera bude u istom smeru i intezitetu.
I na kraju, znajte da ovo nije sve...Ima još dosta toga ali bilo bi predugačko za ovaj prostor. Mislite o ovome i pokušajte da definišete kakva je vaša ljubav u partnerskom odnosu.
Marina Brašić, OLI integrativni psihodinamski psihoterapeut
063/8771641 ili marinabrasic@yahoo.com
Нема коментара:
Постави коментар